Dr. sc. Marica Čunčić na portalu narod.hr

Dr. sc. Marica Čunčić: Prihvaćam izazove, ne bojim se

U ožujku smo ožujka odlučili smo posebnu pozornost posvetiti doprinosu žena u našem društvu. Dr. sc. Marica Čunčić, ravnateljica Staroslavenskog instituta, je svakako jedna od njih.

Nakon završene IV. gimnazije u Zagrebu, upisuje na Filozofskom fakultetu jugoslavenske jezike i književnost te engleski jezik. Magistrira na području hrvatske lingvostilistike, a nakon toga doktorira na području filologije – glagoljska paleografija.

Rad u izvandomovinstvu dr. Čunčić je započela na sveučilistu Indiana University, Bloomington, Indiana, gdje je, zahvaljujući Fulbrughtovoj nagradi, jednu školsku godinu predavala hrvatski jezik. Nakon toga odlazi na University of Pittsburgh. Osim sto je predavala hrvatski jezik, dr. Marica Čunčić je bila i izvanredni profesor poslijediplomskoga studija iz predmeta glagoljska paleografija. Odlazi u Kanadu gdje je bila gost pa zatim vanjski suradnik na Pontificial Institute of Mediaeval Studies u Torontu. Na Papinskom institutu za srednji vijek (PISV) u Torontu slušala je predavanja iz latinske paleografije, diplomatike, liturgije, arheologije svetih mjesta, ali je i držala predavanja o glagoljici.

Molila sam za još jednu šansu

„Za vrijeme svoje smrtonosne bolesti u Kanadi uvidjela sam da, ako li umrem, nemam što donijeti pred Lice Božje pa sam se molila za još jednu šansu. I dobila sam, računajući od tada pa do sada, 22 godine života! Tada sam se na poseban način još više predala Božjemu vodstvu. Više se nisam usudila biti prva sa svojim inicijativama i idejama jer nisam znala što me čeka u novodarovanom životu“, pojasnila je dr. Čunčić dodavši: „Prepustila sam Bogu da me na novoj dionici života pretekne i pozorno sam vozila za Njim. Nastojala sam opravdati Božje povjerenje i pazila više nego prije da izvršim svoj zadatak za koji me ostavio na ovoj zemlji. Nisam više prianjala uz svoje geslo ‘ja ću to napraviti’ nego sam počela živjeti fiat: ‘neka mi bude’. Poznati fiat najpoznatije povijesne Žene, slavne, nježne i jake Bogorodice!“.

Moja je hrana prepoznati i izvršiti ono što mi se postavi kao zadatak

Naglasila je kako je njezin fiat znači da prihvaća što joj se događa.

„Moja je hrana prepoznati i izvršiti ono što mi se postavi kao zadatak. Prihvaćam izazove, ne bojim se jer to nisu moje ideje, nego darovane nove šanse“, ustvrdila je te dodala kako je za vrijeme kemoterapije upoznala snagu Božje i ljudske ljubavi jer su joj za vrijeme operacija, kemoterapije i radijacije mnogi pomagali, voljeli ju i molili tako da je nastavila predavati u dvije hrvatske škole hrvatski, iz knjige koju je prije toga bila napisala, i vjeronauk. Vodila je molitvene susrete u hrvatskoj župi. U tom razdoblju primila je i kanadsko državljanstvo.

Nastavila je biti glavna urednica „Gaudeamusa“, časopisa na engleskom jeziku Društva bivših studenata hrvatskih sveučilišta u Kanadi i prevoditeljica za hrvatski konzulat.

„U jednoj me šetnji put nanio do Sheridan Collegea pa sam se raspitala predaje li se tu hrvatski jezik i službenica mi je dala obrazac koji sam ispunila da ga mogu predavati. Upisalo se odmah dvadesetak studenata za semestar u kojem više nisam išla na kemoterapiju“, pojasnila je rekavši kako su tada počeli pozivi da se vrati u Hrvatsku.

„Dobila sam snagu i za taj korak i vratila sam se 1997. Nastavila sam raditi na Staroslavenskom institutu koji sam bila napustila radi Fulbrightove stipendije. Poslije 12 godina izbivanja nakon povratka u Zagreb morala sam stjecati nove prijatelje. Neki su me svećenici i laici zamolili da držim predavanja i pišem o karizmatskom pokretu koji sam upoznala u Kanadi, odazvala sam se. Urednik HKR-a zamolio me da držim emisije – pristala sam (emisija ‘Duhovna radionica’). Urednik Radio Marije zamolio me da imam mjesečne emisije, pristala sam (emisija ‘Molitveno iskustvo’ emitirala se 3 godine)“, naglasila je dr. Čunčić.

Nakon nekog vremena neki su je zamolili da ih prati u ignacijanskim duhovnim vježbama kroz život od 30 tjedana kakve je naučila kod isusovaca u Kanadi. Odazvala se ne sluteći što će se dogoditi. Danas ima oko 3200 sudionika u takvim duhovnim vježbama i Program se zove „Injigo“. Do sada je prošlo oko 9500 sudionika kroz taj Program, a rodila se i nova zajednica „Injigo“ koja se za nj brine. Radi toga je istupila iz laičke zajednice kojoj je pripadala skoro 40 godina i posvetila se novoj Zajednici Injigo. Nedavno je osnovala i časopis Injigo, čija je glavna i odgovorna urednica, koji će spajati sudionike Programa injigo.

Kad nije bilo drugih koji bi se htjeli prihvatiti ravnateljstva u Staroslavenskome institutu 2005. godine, odazvala se tom zadatku iako nije znala kako se to radi. Još uvijek je ravnateljica, i ovo joj je treći mandat.

„Institut nije nikada imao više djelatnika, međunarodno ga je povjerenstvo ocijenilo vrlo visokim ocjenama kao najbolji humanistički institut u Hrvatskoj, na Festivalu digitalizacije proglašeni smo najboljima u Hrvatskoj, a prošle je godine postao nositelj Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo. U upravljanju institutom mi je pomoglo iskustvo trogodišnjega predavanja na Indiana University i University of Pittsburgh u SAD-u i 8 godina boravka u Kanadi gdje sam predavala na MacMaster University i bila gost i vanjski suradnik Papinskoga instituta za srednji vijek u Torontu“, naglasila je dr. Čunčić dodavši kako je da njezina mama može u miru i blagoslovu doživjeti starost (ima 89 godina), sagradila je kuću na njezinoj zemlji i doselila k njoj da se brine za nju iako mora putovati 25 km na posao.

Naša vrijednost je u tome što jesmo, a ne što radimo prema onoj: Agitur sequitur esse – najprije biti, a onda činiti

Na upit koga smatra velikim uzorom u svom životu, dr. Čunčić je istaknula, uz Blaženu Djevicu Mariju, majku i učiteljicu, braniteljicu i utjehu, uzor sv. Edith Stein u spajanju vjere i znanosti i mučeništvu. Također, naglasila je uzor sv. Terezije od Djeteta Isusa u malome putu i sv. Majku Tereziju iz Kalkute u hrabrosti da napusti sigurnost svojega reda i krene u nepoznato. Tu je i sv. Ignacije koji joj pomaže upoznati i slijediti Krista na njemu svojstven način kroz duhovne vježbe.

„Mladim bih ženama preporučila da nađu svoju sreću u Božjem Srcu, u intimnoj ljubavi Božjoj, da budu sretne kćeri Nebeskoga Otca. Naša vrijednost je u tome što jesmo, a ne što radimo prema onoj: Agitur sequitur esse – najprije biti, a onda činiti – tj. djelatnost proizlazi iz onoga što jesmo. Kao kćeri Božje ljubavi možemo iskreno i nesebično ljubiti svoje bližnje ne tražeći ništa zauzvrat pa su naša djela nama i drugima na radost i posvećenje“, zaključila je dr. Čunčić.

Izvor: narod.hr

Subota, 21. Ožujak 2015.