Svjedočenja

I na početku ovog kruga DV se borim s time da ne mogu do Oca. Ili Ga ne vidim, ili ne čujem ili ne osjećam. Pomalo isfrustrirana time i na nagovor moje pratiteljice sam stala odlučna pred Oca i uporno tražila i vapila da mi objasni što se to samnom zbiva. Nakon izvjesnog vremena osjetila sam prisutnost Njegovu, ali me zabrinjavalo što Njegova prisutnost u meni ne izaziva nikakvo divljenje, pa sam ga i to pitala: "Kako mogu stajati pred Tobom, a ne osjećati Te? ... Ne osjećati kako moje srce u Tvome kuca i tvoje u mome."
Bog Otac me nije pustio da dugo čekam ... osjetila sam u svom srcu treperenje, kao da još jedno srce zajedno s mojim kuca i jedan topao osjećaj i jako poznat. Prepoznala sam ga: bio je to onaj isti osjećaj koji je obuzimao moje srca kada bi mi mama čitala pisma od moga tate, koji je bio u zatvoru. Bila sam petogodišnja djevojčica i uopće nisam poznavala svoga tatu, ali sam mogla osjetiti kako me voli cijelim srcem ... To je bila ona ista ljubav kojom je Otac Nebeski danas napunio moje srce.
Slava ti i hvala, Oče moj. Tvoja Ivana

DV 2010/2011 (Duhovne vježbe u životu od 30 tjedana), Tjedan: 2
26. Listopad 2010., Ivana